Nicolas Saint-Jean: “Poštuj starije i ne koristi neznanje kao ispriku”

Nicolas Saint-Jean je flair barmen i autor Flair Head-to-Head koncepta, kao i osnivač flair škole Flair Motion, te brand ambasador De Kuyper likera. Intervjuirali smo ga na BCB-u u Berlinu, a naš razgovor s njim možete pročitati u nastavku.

Pozdrav Nicolas, čime se trenutno baviš?

Trenutno sam brend ambasador za De Kuyper likere. Također se bavim i digitalnom promocijom, putujem i držim razne seminare. Još uvijek održavam seminare u Malagi, Španjolskoj u svom domu, kao i privatne događaje i programe. Imam i popriličan broj projekata na kojima radim.

A što je s natjecanjima?

Prestao sam se natjecati prije 13 godina. Volio bih se vratiti tome ali sam trenutno okupiran drugim projektima, gradim svoj život na svim razinama ali nije nemoguće. I dalje se bavim flarom, još uvijek sam tu; ne nužno na sceni ali nikad ne reci nikad.

Koja je razlika između posla barmena i brend ambasadora?

Razlika je ogromna jer kada radiš kao ambasador, predstavljaš brend gdje god se pojaviš i pokušavaš educirati barmene o svojoj strasti i srži brenda koji predstavljaš. Pratim rad De Kuypera već osam godina i oni su podržavali flair kada je bilo najteže. Flair trenutno nije toliko popularan ali De Kupyer i dalje podržava umjetnost flaira. Kada radiš u šanku je sasvim drugačija situacija, izrađuješ odlične koktele. To je u potpunosti drugačiji posao.

Što misliš o novim trendovima u miksologiji?

Mislim da su dobri, miksolozi prihvaćaju flair na novoj razini, sa mikroflaringom i svim ostalim mikro pokretima koji naglašavaju rad u šanku. To je nešto drugačije što će barmene, kao i sam bar, učiniti boljima. Mislim da se i dalje može puno toga poboljšati i da se treba kategorizirati samo kao zabava.

Koji trendovi ti se sviđaju, a koje ne?

Sviđa mi se što miksolozi rade u šanku, spomenuti microflaring. Mislim da je to dobro, nešto pozitivno što uvode kao dio usluge. To čini i barmene boljima pošto znaju kako manipulirati bocom dok poslužuju goste, smatram da je to odlično. Ne sviđa mi se ono što vidim u flair natjecanjima, exhibition flair, s više predmeta. Ne žele se vratiti na jedan shaker što je nešto čime se ja bavim čitav život i što me usrećuje. Ne postoji nikakva kultura iza toga, ne šire ništa o tome. U zadnje vrijeme se poboljšava, ali to još uvijek nije to. Međutim, dobar je korak ka promjeni.

Naš učenik Vladimir je sudjelovao u tvom flair kampu u Španjolskoj i vrlo je zadovoljan programom. Navodno puno radite u prirodi?

Odlično, drago mi je! On je dobar učenik. U mojoj branši posla je bitno biti sretan i želim to implementirati u svoje seminare. Ako je učenik sretan, znam da će htjeti više vježbati, znam da će ga to također inspirirati i motivirati za druge stvari. Za mene je umjetnost biti učitelj u ovom poslu, ne radi se tu samo o izlascima i cuganju. Postoji i druga strana svega ovoga koja je vrlo zdrava i to pokušavam uključiti kada učim barmene, koji su često još uvijek djeca od 19 godina. Kada uđu u bar, to je ono što im pokušavam usaditi, želim da znaju da je moguće uspjeti u životu radeći ovaj posao i da se posao ne bazira samo na stajanju u šanku. Flair možeš raditi kao strast ili kao sport. Stoga, da, treniramo i na plaži. Trenutno radim na određenim projektima da otvorim kamp na još jednoj lokaciji u budućnosti i napravim sve puno veće i da educiram. To je moj trenutni fokus.

Možda ćemo te uskoro vidjeti i u Hrvatskoj.

Zapravo smo o tome i razgovarali s Vladimirom, ne znam da li vam je to spomenuo. Čini mi se kao odlična ideja, volio bih posjetiti Hrvatsku.

Postoje li neki posebni barovi koje voliš i koji su ti najdraži?

Kada posjetim određenu zemlju, ponekad ljudi vole preporučiti koji bar da posjetim. Međutim, kada zaista tamo odem, bar nije ono u čemu zapravo uživam, već domaćin. Ako domaćin napusti taj bar, onda isti više nije toliko dobar. Iz tog razloga, više volim dobre barmene nego same barove jer je barmen taj koji čini bar onim što jest. To je kao da imate predivan auto i lošeg vozača. Sam bar može biti veoma skroman i dalje imati odličnu uslugu i pića.

Imaš li najdraži bar u Berlinu?

Ne, ali zaista volim bar u Londonu s kojim je sve započelo, a zove se Lab Bar u Old Compton ulici, kao i Nightjar. Ovakvi barovi stvarno pokušavaju biti kreativniji, donijeti nešto novo. Kreativnost je nešto što će uvijek pomicati granice i to mi se sviđa.

I na kraju, tvoj savjet mladim barmenima?

Budi svoj i ne boj se ne znati što to zapravo znači. Pronađi sebe i vježbaj. Probudi se i radi, poštuj starije i ne koristi neznanje kao ispriku. Vježbaj intenzivno i sve što želiš će se ostvariti, ali samo ako to stvarno voliš. Ne lažiraj, ne pretvaraj se da voliš nešto ako to uistinu nije slučaj. Ako to ne voliš, napusti taj posao jer će ti postati dosadno. Ako to istinski voliš, ne treba ti nitko da vježbaš samostalno i radiš na onome što ti se sviđa.