Najnovije

Milan Kušić : “Najveća razlika u ulaganjima u ugostiteljske objekte se osjetila kad se PDV spustio na 10%”

Intervju s direktorom tvrtke Ritex.

Pogledajte što g. Milan Kušić, direktor tvrtke Ritex, kaže o trendovima i ulaganjima u ugostiteljske objekte.

Gospodin Milan Kušić bio je jedan od prvih suradnika Udruge konobara i barmena Hrvatske. Kad je čitava priča tek započela pomogao nam je s uređenjem prostorija a moramo se pohvaliti da separei i dalje ponosno stoje i krase prostor čak i nakon 15 godina.

Recite nam, kako je zapravo započela ta suradnja?

Da vam budem iskren, ne sjećam se baš najbolje, ipak je to bilo prije više od 15 godina (smijeh). Pretpostavljam da je bilo po nekoj preporuci kako to obično ide. Upoznao sam Zorana, sprijateljili smo se i uhvatili se posla. Znam da je trajalo kratko, sa Zoranom nije teško raditi. Na kraju krajeva, bili smo i mlađi i sve je to nekako išlo brže (smijeh). Brzo smo to izgurali.

Recite nam kako je sve započelo?

Još otac je bio tapetar pa smo brat i ja radili uz njega. 1989 otvorili smo radionu i nastavili njegov posao. To je bio početak, nas dvojica i još jedan dečko.

Kako ste odlučili povezati tapetarske vještine s ugostiteljskim objektima?

Posao nas je zapravo odnio u tom smjeru. Dobili smo nekoliko upita za uređenje lokala i nakon završenog posla i zadovoljnih klijenata to se nekako počelo širiti. Kasnije smo se malo više fokusirali na taj dio posla.

Koje mogućnosti nudite svojim klijentima? Za koje usluge vam se mogu obratiti?

Kompletnu izradu projekta, dizajn interijera, vizualizaciju, ogromne količine raznih materijala. Imamo kožu i umjetnu kožu i štof, ma što god vam srce poželi. Imamo naš razvoj spužve, našu stolariju. Stvarno možemo napraviti sve što se nacrta i što vam padne na pamet.

Imate li problema s nemogućim željama klijenata?

To je dosta individualno. Prvo krenemo od ideje klijenta pa je razvijamo. Ako klijent zastrani s nekom idejom za koju smatramo da nije najbolje rješenje, to mu otvoreno i kažemo i predložimo neku alternativu. Dok se ne dođe do nekog zajedničkog zaključka i obostranog zadovoljstva ne krećemo s projektom. Mi smo tu da kažemo što se može napraviti i što mislimo da bi bilo vizualno najljepše rješenje a opet funkcionalno. Imamo bogato iskustvo i klijenti imaju povjerenja u nas.

S koliko ste ugostitelja do sad surađivali?

Stvarno vam ne bih znao reći, surađujemo s puno, puno ugostitelja. Možda bi jednostavnije pitanje bilo s koliko nismo 🙂

Imate li neki projekt koji vam se urezao u pamćenje?

Pa zapravo i ne. Eventualno bi istaknuo Boa Rijeka. Ona mi je uvijek u sjećanju kao jedan od većih i dražih projekata. Tamo se puno radilo, dizajn je zanimljiv i izgleda reprezentativno. Također bi istaknuo Restoran Bevandu u Opatiji, Lido beach bar i Angiolinu. To su ozbiljni, lijepi i pamtljivi poslovi. 

Kako zapravo krećete s cijelim procesom?

Pa kod ovih projekata koje sam spomenuo smo imali dvije različite situacije. U Opatiji smo došli na gotovu ideju arhitekata. Oni su točno znali kako i što žele a mi smo to realizirali. Dok recimo Boa, ona je rezultat suradnje Alena Lisca i mene. Skupa smo dogovorili sve i nacrtali bez ičije pomoći.

Uglavnom su ideje kombinacija iskustva i trendova. Jednom kad vidimo u kojem smjeru netko želi urediti lokal, tu na snagu stupa naše bogato iskustvo. Krenemo s bacanjem raznih ideja, izaberemo one koje najbolje odgovaraju i onda ih razrađujemo.

Koji su najčešći problemi s kojima se susrećete kod uređenja objekata?

Kod uređenja zapravo nema problema. To su sve čari ovog posla. Najveći problem u zadnje vrijeme imamo s radnicima, jednostavno je jako teško naći ljude koji završavaju strukovne škole i žele raditi ovakve poslove. Škole za tapetara davno su ukinute, danas postoji samo srednja škola za stolare i nekako ih se stavlja u isti koš. Jedni i drugi moraju znati sve, a znanje jedne takve osobe zapravo ovisi o tome gdje ode na praksu.

Vi ste završili za tapetara? 

Ne, to je zapravo tatina škola. Život me je nekako odnio u tom smjeru. Brat i ja radili smo skupa do 2012. i od onda sam vodim firmu. Kad smo krenuli bilo nas je svega troje. Sad nas je 23 i mogu reći da nas još uvijek fali. Posla ima puno, zaposlili smo i nekoliko stranaca ali i to nije dugoročno rješenje, nadam se da će se stanje u tom dijelu popraviti.

Koliko traje cijeli proces razvoja ideje?

Pa, tu se desilo puno promjena od ’89 do danas. Iako smo zanatska tvrtka, na nas itekako utječe tehnologija. Prva prednost koja je došla s tehnologijom je mogućnost vizualizacije prostora. Nisu svi vizualni tipovi. Teško je zamisliti kako će nešto izgledati ako niste u tom poslu. U svakom slučaju, sad radimo vizualizacije prostora pa i daljnja komunikacija teče brže i lakše jer klijent unaprijed može očekivati kako će sve izgledati i samim time intervenirati na vrijeme ako želi nekakvu promjenu. Druga prednost je da su ideje dostupnije nego ikad. Internet nudi bezbroj mogućnosti i ljudi upravo na taj način traže inspiraciju. Nama je svakako sada dosta lakše.

Mislite li da se danas više ulaže u izgled ugostiteljskih objekata nego prije?

Zapravo i dalje to ovisi od vlasnika do vlasnika. Moram stvarno reći da se Rijeka i okolica zaista brinu oko izgleda lokala i ulažu u njih. Mi posla zapravo imamo puno i to konstantno, tako da ne mogu reći da je to samo u zadnje vrijeme. Najveća razlika u ulaganjima se osjetila kad se PDV spustio na 10%, tad su krenula velika ulaganja, renovacije, investicije, procvao je posao što se tiče ugostiteljskog sektora. Onda kad se to opet vratilo na staro je naglo splasnulo ali opet u neke normalne okvire. I dalje se ulaže ali osjetno manje nego tada.

Što bi preporučili onima koji će se upustiti u investiciju uređenja svog objekta?

Pa, preporučio bi mu da nazove Ritex (smijeh).

Osim uređenja ugostiteljskih objekata, čime se još Ritex bavi?

Tapetarstvo, stolarija, proizvodimo novi namještaj, tapeciramo brodove, proizvodimo kutne garniture, namještaj za stanove, sve od kupaonskog do spavaćih soba. Sve što nekome treba za stan, to možemo napraviti. Radimo i vizualizaciju projekata, ali najbolje da vas uputim na našu službenu stranicu ritex.hr jer su tamo i reference i klijenti i svi poslovi pa ćete se lakše snaći 🙂

Sigurni smo da osim što volite urediti ugostiteljske objekte, volite i privatno navratiti u njih? Čime najčešće nazdravljate?

Najčešće idem ili u Bou ili u Donatello. Ne biram objekte prema tome jesam li radio u njima već koliko su mi usput (haha). A čime nazdravljam… pa ja sam jednostavan, najčešće uživam u kavama u jutarnjim satima a popodne nekako naginjem gemištu ili pivici.

Kako su se kretali trendovi u uređenju ugostiteljskih objekata?

Prije se radilo s hladnijim materijalima. Mramor, kamen, željezo, ogledala… Danas se ide prema nekim toplijim bojama, više je drva, vratio se u modu i chesterfield stil. Mislim da se moda vrti u krug, neke stvari se vraćaju koje su bile popularne davnih dana samo u nešto drugačijem i modernijem izdanju. Iskreno, kičme radi,  nadam se da se neće vratiti mramor i željezo (smijeh).

Kakva je budućnost u tom poslu?

Pa u principu vidim budućnost u dizajnu, danas je to bitna stavka. Koliko god smo jedno strukovno zanimanje, tehnologija utječe i na nas. Kad jednom klijentu predstavite kako bi cijela zamisao trebala izgledati, dogovori idu puno brže. Lakše je na dizajnu maknuti neku stavku nego razmontirati separe (smijeh). Sad surađujem s jednom firmom ali planiram uskoro zaposliti dizajnera ako nađem adekvatnu osobu. Volio bi sve obuhvatiti u svojoj firmi. Nadam se i većem interesu za zanimanje tapetara i stolara. Ima puno poslova koji se nude i svakako će mi trebati više radnika.

Uskoro vam je 30. rođendan firme, kako ćete proslaviti?

Ajme, ne znam ni sam. Svakako će biti slavlje. Jedino što vam mogu reći je da ste sigurno pozvani 😉

 Hvala vam još jednom na razgovoru, držimo vas za riječ što se proslave tiče 😉