Simone Caporale: “Razmišljaj uvijek drugačije od ostalih i nikad, baš nikad, ne budi kao ostali!”

Kao bomba je odjeknula vijest da Alex Kratena i Simone Caporale napuštaju Artesian Bar u Langham hotelu u Londonu.

Bilo je to u studenom 2015. god., samo mjesec dana nakon što je Artesian  po četvrti put zaredom proglašen najboljim barom na svijetu. Njih dvojica i ostalih devet barmena kojima su bili šefovi, samo tako  odlaze iz bara kojeg su napravili najboljim, ne jednom ili dvaput ,nego četiri puta, od 2012.-2015.

Dobili su još i nagrade (Best International Bar Team ), te individualno proglašavani najboljima na svijetu , Alex 2012 god. a Simone 2014. godine. Hrpu manje značajnijih nagrada ovaj put nećemo spominjati.

Nitko tad u stvari nije imao neko suvislo objašnjenje. Mnogi barmeni, kolege i stručnjaci su pokušavali objasniti šta se dogodil0; kružile su razne teorije ….Postavljala se pitanja zašto, pa je li to moguće??? Kao kad neka filmska zvijezda prerano napusti ovaj svijet, pa se znani i neznani krenu javljati sa svih strana, hvaleći je na sva usta i počnu prepričavati zajedničke dogodovštine pitajući se zašto baš on(a)?

Njihove face su taj i naredni mjesec vrištale sa svih naslovnica novina koje se tiču barske industrije.

“Ostavljamo Artesian na vrhu”, rekoše. “Planiramo mnoštvo novih projekata zajedno” i to je bilo to!

Namjera nam je bila pisati samo o Simoneu Caporaleu, no to nam nije uspjelo jer se velika većina njegovog rada veže i uz Alexa Kratenu, tako da dvojac ostaje nerazdvojen i kroz intervjue. Uskoro donosimo i zaseban intervju sa Alexom.

Osim Artesiana, od njihovih rezultata je najviše profitirao “hotelski bar”, pojam koji do prije par godina asocirao na nedorečenost, uspavanost, smušenost, nekvalitetnu uslugu, nezainteresirano osoblje i dosadne odore, a koji je sad nakon ere Artesiana  u novom “zlatnom dobu”.

Jednostavno je, treba samo pogledati novo lice nekih starih hotelskih barova, prije svega u Londonu (Savoys American Bar, Connaught, Basoon, Dandelyan), pa  Amsterdamu (Sky, Pulitzers), Berlinu (Fragrances) i Barceloni, Münchenu, Kölnu, Frankfurtu  itd. i shvatit ćete da su sve gore nabrojane mane stvar prošlosti. Svi su prije samo 5 godina bili “mrtvi”, a sad ponovno staju na noge i kao nekad davno prije, ponovno slove za mondene hramove barske kulture.

Osim hotelskog bara, rad ovog dvojca je donio i neke revolucionarne ideje kako nama barmenima tako i cijeloj industriji.

Oni su među prvima počeli pričati priče koktelima, upotrebljavati originalno nikad i nigdje korišteno posuđe i nekonvencionalne čaše, uključujući u doživljaj ispijanja koktela sva čula i sve okuse.

Inkorporirali su se neobični i uvijek sezonski sastojci, koristile sofisticirane kuharske tehnike; trećinu radnog vremena su provodili u kuhinji u kojoj su, i sami će priznati, počeli otkrivati novi svijet.

Njihov rad u Artesianu pokušao je objasniti jedan od čelnih ljudi Bacardia, Jacob Briars:

“The Artesian isn’t in the drinks business. The drinks are immaterial. They are superb ,but that’s not what they’re selling. What they’re selling for 20 pounds is the chance to live like a millionaire“.

Simonea smo uhvatili kako galami na štandu Drapo Vermuta i zabavlja nekolicinu oduševljenih posjetitelja Bar Conventa u Berlinu. Objašnjava im kako smjesa nalik šećernoj vuni, koju u nepravilnim komadićima stavlja na čaše sa hladnim vermutom, ima okus pizze i kako prvo treba pojesti pizzu, pa  onda zaliti vermutom.

Simone je showman zaraznog osmijeha koji u svoj besprijekoran engleski namjerno tu i tamo ubacuje pokoju talijansku riječ i tako simpatično poentira. Poznat vam je taj šarmerski stil prekomorskih nam susjeda. Tridesetogodišnjak je rodom iz Mezzegre, sela na jezeru Como.

Počeo je raditi već sa 16 godina preko ljetnih praznika u lokalnom disco klubu. Te godine nije imao sjajne ocjene u školi pa ga je otac zaposlio kao skupljača čaša namjeravajući ga kazniti, ali i motivirati. Od tad se kako kaže, nije mrdnuo iz bara.

U London je došao 2008. sa jednim koferom i namjerom da postane svjetski poznati barmen. U Artesian je došao na razgovor 2009. a ostalo je povijest.

Odmah je pristao na intervju i na hrvatskom rekao glasno i razgovijetno: “hvala, dobro, molim i živjeli….” Glasno se smijući napomenuo je i da je na radnom mjestu i da budemo brzi.

Simone, što za tebe znači dobar bar?

Dobar bar je svaki bar u kojem se osjećate kao kod kuće i u kojem se osjećate posebno. Bar ne mora biti ni skup ni velik da bi se u njemu osjećao posebno. Takvo mjesto uglavnom možeš napraviti samo s ljubavlju. Iako znam neke ljude bez ljubavi koji su slučajno napravili dobar i poseban bar, no ja još uvijek mislim da je to rijetkost.

Koji je tvoj omiljeni, odnosno, reci nam tri omiljena bara?

Ja nemam omiljenog bara; ima ih dosta u koje idem. Uvijek ovisi o trenutnom raspoloženju ili o mjestu gdje mi se nalazi netko od prijatelja. Poštujem mnoge barove i mislim da su najbolji u Londonu.

Imaš li omiljeni bar u Berlinu?

Nemam! Večeras planiramo posjetiti nekoliko njih pa ti možda već sutra mogu reći nešto više.

Reci nam o nešto o svom omiljenom piću, što piješ?

Ja sam veliki obožavatelj vode; ljudi ne obraćaju pozornost na vodu koja je puna okusa. Osjećaj kad ste žedni i kad pijete vodu vam ne može zamijeniti ništa drugo na svijetu. Fascinira me i zato jer je to jedino piće na svijetu koje ne mogu kopirati. Zamisli samo, da  uspiješ napraviti koktel kojim bi dočarao pitkost i osvježenje koje nam pruža voda; Mislim da bi napravio pravu revoluciju!

Onda da preformuliram pitanje, koji ti je omiljeni koktel?

To je najobičniji Negroni sa Martini Rossom, legendarni talijanski aperitiv.

Na čemu trenutno radiš?

Otvaramo novi bar. Ovo ne bih trebao pričati ali eto imate malo ekskluzive (smijeh). Bar je u Londonu, naravno. Također smo s mnogim poznatim barmenima otvorili zakladu Pour (www.pourdrink.org). Trenutno radim dosta consulting i to me dosta iscrpljuje. Treba mi bar da se smirim i ustalim opet na jednom mjestu. Ponekad mi fali ta rutina. Radim i sa Jamie Oliwerom na Drinkstubeu.

Pričaš u množini, tko mi?

Alex Kratena i ja. Većinu poslova radimo zajedno.

Koji su trendovi u industriji koji ti se ne sviđaju?

Ne sviđaju mi se ljudi na drogama, barmeni na drogama; primjećujem u zadnje vrijeme dosta toga i takve stvari mislim ubijaju sve lijepo u našem poslu.

Je li ima stvari koje ne bi mijenjao?

Ne bih mijenjao smjer kojim ide ovaj sajam u Berlinu. Uglavnom su tu stručnjaci, barmeni koji razmjenjuju znanja. Evo super je da ste došli iz Hrvatske, super je da tu vidim ljude iz Izraela, Portugala, Danske, Norveške, iz Latvije, a ima čak i mojih prijatelja iz Japana. Drago mi je da se razvija barska industrija, da ide u dobrom smjeru. Punu potporu dajem ovakvim sajmovima.

Kad nam stižeš u Hrvatsku?

Bio sam, ali sam više plovio nego bio na kopnu. Jako je lijepo, osjećam se kao doma i dolazim sigurno opet. Alex je kao mali bio i stalno mi priča neke smiješne priče iz Hrvatske; imao je 8 godina i sjeća se sitnica što znači da mu je bilo lijepo.

Simone, imaš li savjet za mladog hrvatskog barmena?

Da! Budi znatiželjan, istražuj svaki dio namirnice i tekućine kojom se baviš,ne boj se grešaka, čini ih ali i uči iz njih. Razmišljaj uvijek drugačije od ostalih i nikad, baš nikad, ne budi kao ostali!

Hvala Simone!

Hvala i vama i vidimo se u Londonu.

Iako je ovaj dvojac gotovo nerazdvojan, barem što se tiče poslovnih planova, uspjeli smo ih uhvatiti odvojeno za kratki razgovor. Čast nam je što smo imali priliku porazgovarati sa Simoneom Caporaleom, a uskoro očekujte i ekskluzivni intervju sa Alexom Kratenom.

Simonea smo intervjuirali na BCB sajmu u Berlinu, a ako još niste pročitali kako nam je bilo, bacite oko na članak Bar Convent Berlin 2016. – Bili smo u Berlinu!

Lovro Vukadin (www.jiggerandco.nl)  i Zoran Lukić