Najnovije

Ugostitelji bez prava glasa

Pa zar nije sramota da ugostitelj mora proći čitavu torturu da otvori objekt, plaćati enormne iznose za najmove, planirati godišnje troškove u koje se, već po pravilu, uključuju i KAZNE od inspekcija – jer kako je jedan inspektor u nadzoru rekao – nema objekta bez greške...

Pa shvaćate li VI da su turizam i ugostiteljstvo jedna od rijetkih grana koja hrani državu. Bio bih presretan da sve članarine koje ugostitelji moraju plaćati zapravo imaju smisla i doprinesu poboljšanju uvjeta za poslovanje samog ugostitelja.

Volio bih jednom napisati članak o nečemu pozitivnom, ali, na žalost, samo gorak okus traje u ustima dugo.

Puno putujem po državi i inozemstvu. Vidim Koktel barove koji funkcioniraju bez normativa, inventura i obaveze da sve štima u centilitar; već s inovativnošću i vrhunskom uslugom za zadovoljstvo gosta.  Nema milijun zakona koje trebaju poznavati da bi otvorili lokal….

Vani sam posjetio brojne barove, koji su gotovo skriveni, bez oznaka i naziva. Izazivaju znatiželju i uvijek su puni, imaju poseban imidž. Kod nas na takvu stvar jedan ugostitelj ne može niti pomisliti. Čitavo vrijeme se ugostiteljima „soli pamet“ da budu originalni i stvore priču svog objekta, dok s druge strane primjerice, kao ovi barovi vani, ukoliko nemaju znak s nazivom ispred i istaknuto radno vrijeme, inspektori to kažnjavaju i sa 10ak tisuća kuna kazne.

Šetajući po gradovima Hrvatske, ostajem šokiran i razočaran. Teško je povjerovati do čega je došlo.

Gledajući malo što se radi na ugostiteljskom planu države žalosno je da jedino ugostitelji i predstavnici CEH-ova šute kada država udara nametima po leđima. Valjda smo svi naviknuli da kada ministar financija kaže da su u ugostiteljstvu najveći lopovi – u to i vjerujemo. Čim netko lupi neki novi zakon, novi pravilnik, novu odluku o poslovanju, novu odluku o tome kako biste se vi trebali ponašati u svom objektu…. i ostale slične „ideološke„ ciljeve da se namakne novac; niti jednom nisam čuo na televiziji da se CEH ugostitelja pobunio i digao na noge. Pa shvaćate li VI da su turizam i ugostiteljstvo jedna od rijetkih grana koja hrani državu. To je takav adut da bi se trebala brda tresti kada struka nešto kaže… ali većina ekipe više vodi brigu o tome koliko je susjedu terasa van gabarita nego da se brine kako da svi zajedno bolje rade….

Broj kontinuirano zaposlenih ljudi u turizmu kreće se oko 100.000, a prema podacima Ministarstva turizma  broj novozaposlenih u turističkom sektoru 2014. godine iznosio je 40.514.

Bio sam prisutan na nekim seminarima i sastancima gdje su se iznosile ideje – uzmimo za primjer seminar o „Novom Zakonu o radu“ gdje su bili prisutni samo predstavnici velikih hotelskih kuća i predlagale su zakone koji bi olakšali rad u hotelima (sustavu gdje imaju sve odjele posložene i nije im problem imati ekonomista u kuhinji…) ali nije bilo prisutan NITKO tko je predstavljao malog ugostitelja, koji je najvažniji za sliku turizma države.

Sjednice CEH-a ugostitelja su uvijek zatvorenog tipa i na žalost, ne možemo izolirani iz vana djelovati na bitne planove i promjene koje se direktno tiču strategije razvoja ugostiteljskog sektora Hrvatske. Bio bih presretan da sve članarine koje ugostitelji moraju plaćati zapravo imaju smisla i doprinesu poboljšanju uvjeta za poslovanje samog ugostitelja.

Otišli smo u EU s voljom da pratimo sve zakone i koliko uspijevam shvatiti iz medija, trgamo se da u svim segmentima popratimo standarde, osim u dijelu koji se tiče ugostiteljstva.

Pa zar nije sramota da ugostitelj mora proći čitavu torturu da otvori objekt, plaćati enormne iznose za najmove, planirati godišnje troškove u koje se, već po pravilu, uključuju i KAZNE od inspekcija – jer kako je jedan inspektor u nadzoru rekao – nema objekta bez greške… Pa mi niti ne stignemo pratiti zakone…. Prekinuti ću rečenicu kako bih naglasio sljedeće – DRŽAVA DOPUŠTA KIOSCIMA, FOTOGRAFSKIM RADNJAMA, MINI DUĆANIMA….MA SVIMA – da ubace coffee to go, sokove iz frižidera po znatno nižim cijenama nego što ima lokal do njega. Pa gdje je tu zdrava pamet, da bez minimalnih tehničkih uvjeta može prodavati tko god hoće i rušiti promet ugostiteljskim objektima. Vani nećete nigdje naći velike super markete u centru grada, a pogotovo ne frižidere s hladnim sokovima ili pivom…. i radnim vremenom do pola noći. Marketi su za opskrbu domaćinstva i ako netko vani želi hladno pivo, kupi je u marketu i odnese doma ohladiti i popije na terasi… ili ode u ugostiteljski objekt i dobije uslugu i ne mora čekati da se piva ohladi već je dobije savršenu i odmah.

Pa ima li itko u ovoj dragoj nam državi da kaže DOSTA.

Evo vam i par slikica na što mislim sa zadnjim paragrafom i na žalost moj doseg je da iskoristim naš portal i barem podijelim svoju žalost, a ekipa koja živi od ugostitelja i njihovih članarina, neka barem malo razmisli da li je sljedeći korak da lokali uvedu kioske, slanje paketa, prodaju smokija i žvakaćih guma, uložaka za svaki slučaj (…ako neku curu iznenadi), kupovinu bonova i sličnih zajebancija kako bi mogli platiti najam gradu ili lokalnom šerifu. Pogotovo mislim na lokale sezonskog karaktera koji dođu u 4. mjesecu urediti svoju terasu i pripremiti se za rad, kad ono ispred njegove terase frajer namontirao kiosk i 6 vanjskih frižidera s pićem… još samo neka krenu s litrenim koktelima pa i ja mijenjam posao.

Slike koje koristimo samo su jedan maleni dio primjera na što se odnosi ovaj tekst i nisu ciljane prema nikome posebno zbog čega su nazivi sakriveni.

2016_13_06-ugostiteljstvo-001

2016_13_06-ugostiteljstvo-002

2016_13_06-ugostiteljstvo-003

2016_13_06-ugostiteljstvo-004

Zoran Lukić, predsjednik Udruge konobara i barmena Hrvatske