The Beer Mile – Pivska milja

Bistro je plavo jutro a ja sam na tribinama trkaće staze, pokušavam izgledati ležerno dok vezujem svoje tenisice za trčanje i sakrivam pakovanje od 4 pive sa rezervnom majicom.

Pristojna djeca, blizanci koji igraju lacrosse i gerijatrija nedjeljnih šetača preplavili su teren. Istežem se, i razmišljam hoću li se ispovraćati po ijednom od njih….

 

Četiri pive, jedna milja

“The Beer Mile” ili Pivska milja je točno kako i zvuči: “gastro-atletsko” natjecanje koje izaziva one dovoljno hrabre (ili lude) da piju pivo svakih četvrt milje u utrci od jedne milje. Četiri pive, jedna milja.

Pravila su jednostavna: Pive moraju imati više od 5% alkohola. Ako povraćate, morate odtrčati još jedan krug. S objašnjenjem ŠTO, ali bez objašnjenja za ZAŠTO i KAKO, posegnuo sam za savjetom trenutačnog svjetskog rekordera.

I tako sam završio u trkaćim hlačicama na školskom kampusu, sa naramkom gadno toplih piva.

 

Za vašu informaciju

Jednog vjetrovitog četvrtka 1954., Roger Bannister pretrčao je (vjerojatno bezpivsku) milju za manje od minute, razbivši uvjerenje ljudske psihologije. Prema podacima, ovacije su nadglasale suca i prije nego je uspio izgovoriti službeno vrijeme.

Lani u Marinu, California, blizu 60-e obljetnice Bannisterove trke, James Nielsen otvorio je prvi od 4 Budweisera, iskapio ga u 4 sekunde, i šprintao prema novoj barijeri: 5 minutna pivska milja. Prema mjerenju njegove žene, njegovih 4:57 pokazalo je da se godinu dana treninga isplatilo. Neobično lijep trenutak za svjetski rekord, posebice u svjetlu onoga što je od njega nastalo.

Nielsen je video svoje Pivske milje uploadao sljedećeg jutra i objavio na Facebooku, misleći kako će možda 100 ljudi baciti pogled na njegov ponos. Onda je otišao s posla. Te večeri video je završio na dnevniku ESPN-a.

Video ima blizu milijun i pol pogleda na YouTube-u i osigurao da se o Nielsenu pričao od The Wall Street Journala do Runner’s World magazina.

Korjeni Pivske milje sežu do 1980ih kao proslava kraja sezone fakultetskih atletičara. Na početku, o pravilima se odlučivalo u letu, mjerenja nisu bila službena i radi nepisanih pravila jako varirala.

Dakle, kako je avangardna polupijana, povremono maloljetnička atrakcija od utrke stvorila fenomen? Patrick Butler iz Beermile.com, koji ima izvorna prava na utrku, popularnost pripisuje internetu i društvenim mrežama. Jednom kada se našla online, pravila i vremena su postala mjerljiva i opća, a možda najbitnije, podjeljena on-line. Danas njegova stranica ima preko 90.000 posjetiteljaa broj se udvostručuje svake godine u zadnje 3 godine. Što je sljedeće? Butler predviđa ogromnu popularnost Pivske milje, možda čak i Olimpijsko priznanje iste kao sporta. Možda je samo stvar rebrandinga: ono što nam je poznato kao Biatlon zimskih olimpijskih igara je inače bilo Trening nordijskih policijskih patrola a, kako kaže, “Shotgunning a beer (ispijanje piva kroz rupu na limenci probijenu oštrim objektom) ” nije ništa manje blesava ideja od trčanja pa ispijanja piva – iako su podjednako opasne zezancije”

Alkohol u pivu nije ono što te zezne – zezne te decilitar pjene koja ti se bućka u želucu. Podriguj koliko god možeš u prvih 10 sekundi nakon što popiješ pivo.
TehnikaPij pod kutom od 45 stupnjava kako bi smanjio unos zraka. 

Prvo pivo ide glatko i krećem. Znam da nisam tip koji će oboriti rekord, ali počinje mi se činiti da zapravo imam šanse. Drugo pivo već ide sporije, ali podnošljivo. Treće je predmet spoticanja.

Počinjem osjećati mučninu. Počinjem osjećati strah. Tempo mi se usporava na puzanje dok pogledom prelazim teren tražeći mjesto za bljuvanje. Ne pronalazim niti jedno, i nema mi druge nego nastaviti. Zadnje pivo i zadnji krug učinili su mi se kao usporeni film, ali neki praiskonski instikt me tjera naprijed. Ako do sada nitko nije pozvao policiju, moje podrigivanje i vraćanje pive iz želuca u usta i nazad će to zasigurno popraviti.

Uspio sam. I ne rigam. Iako je moje vrijeme trke više nego duplo od onog Jamesa Nielsena, ipak se osjećam ponosno. Nisam postavio rekord, završio sam relativno nepoznato natjecanje sa minimalnom konkurencije, ali završio sam.

Nazad na tribinama, pojeo sam sendvič i gledam na mobitelu snimku moje trke, mog brižnog grcanja i mučenja, i jedini zaključak nakon svega bio je  da NIKAD IKAD VIŠE NEĆU trčati Pivsku milju.

Članak preuzet sa: Liquor.com