Najnovije

Bolje sezone, ali lošija rentabilnost

Iako je u protekle četiri godine broj kreveta u hotelima najviših kategorija, onih s četiri i pet zvjezdica, povećan s 9813 na 25.470 – odnosno iako je broj tih najelitnijih hotela s 33 narastao na 109 dok je istodobno broj noćenja porastao za 18, turista 23 posto, a prihodi od turizma također za 23 posto – hotelijerima i dalje predstoji mukotrpna borba održavanje koraka s konkurencijom.
Kako je proteklih dana istaknuto na redovnom godišnjem kongresu Hrvatske udruge hotelijera, glavni pokazatelj poslovanja hotelijerskog sektora nisu zadovoljavajući.
Tako im je, recimo, rentabilnost imovine ( neto dobit plus kamata )2005. godine iznosila tri posto,a lani 1,3 posto, rentabilnost vlastita kapitala ( neto dobit/kapital) je s 1,3 posto pala na minus 0,3 posto, dok se profitna margina ( neto dobit/ukupni prihod9 sa 6,3 posto 2005. godini samo godinu kasnije srozala na 0,7 posto. Razina iskorištenosti kapaciteta još je preniska, tek 40 posto, unatoč tome što im se stalno poboljšava tržišni položaj.
I dok s jedne strane turizam snažno grabi naprijed ( ovogodišnji prihod procjenjuje se na gotovo sedam milijardi eura ), hotelijerstvo je i dalje opterećeno nizom unutarnjih i vanjskih ograničenja.
Ne moramo podsjećati da je hotelijerstvo najvažniji segment turističkog sektora – sektora kojem je cilj do 2011. godine ostvarivati 11 milijardi eura prihoda, ugostiti 11 milijuna posjetitelja i registrirati 66 milijuna noćenja. Sami hotelijeri detektirali su da su im najznačajnija unutarnja ograničenja razvoja nedostatak tržišne prepoznatljivosti, nedovoljna razvijenost proizvoda i manjak menadžerskih znanja.
Vanjeske probleme nalaze u neriješeom vlasništvu nad zemljištem, mjerama monetarne politike, poreznim opterećenjima, u lošoj regulaciji upotrebe prostora i lošem destinacijskom manedžmentu. Ljudi su, isto tako, sve nemotiviraniji za rad u sektoru. Upravo je manjak kvalitetnog kadra bio glavna tema ovogodišnjeg kongresa.
Mladen Šebelić, direktor Ureda Hrvatske udruge hotelijera, smatra da su loša usluga i pad kvalitete u ponudi samo neke od posljedica s kojima se, zbog manjka kadrova, suočava hotelijerstvo. Ističe kako samo rijetke hotelske tvrtke stipendiraju učenike. Problem je i u tome što zaposleni u ugostiteljstvu i turizmu vječno imaju niže plaće u odnosu na slična zanimanja, a čak 80 posto novozaposlenih radnika u sektoru radi na određeno vrijeme.
Paradoksalno, turizam je prvorazredna i sve uspješnija grana za koju je sve teže pronaći dobrog radnika. Educirani djelatnici pogledavaju prema inozemstvu, a učenici odabiru ugostiteljske, odnosno turističke škole tek ako ne mogu upasti ni u jednu drugu. Nitko se ne želi godinama školovati da bi potom, zaposlivši se, jedva preživljavao. Posljednih desetak godina rabi se sintagma”Čovjek je ključ uspjeha u turizmu”, kojoj nadležne institucije, uključujući i državu, standardno pružaju tek deklarativnu podršku. Panika će zavladati kada u hotelima jednog dana neće imati tko raditi.

Izvor: Vjesnik