Najnovije

Jasna Kostandinović: “Rakija je u potpunosti jedno podcijenjeno piće, a ja garantiram da je bolja od bilo kojeg viskija.”

Intervju s Jasnom iz destilerije Krušik.

Jasna, otkud vi ovdje?

Pa iskreno, ja sam se ovdje udala. Ovo je obiteljsko poduzeće mog muža, jedna obiteljska priča u kojoj smo i mi, po završetku fakulteta i nakon udaje, počeli raditi i sve nam se jako sviđa. Vrlo je zanimljivo. Kao što sam rekla, obiteljska smo destilerija od 2006. godine, kad su se zasadili prvi voćnjaci na 1,5 hektara zemlje. Zovemo se Krušik zato što su prvo bili zasađeni zasadi kruške i viljamovke, te se baš taj dio zemlje također zvao Krušik. Onda je to sve počelo kao hobi, iz ljubavi. Prvo smo pekli rakiju da se družimo, roštiljamo i onda smo, malo po malo, kupovali druge dijelove zemlje. Tako se došlo do 30 hektara pod zasadima kruške, šljive i jabuke, a zadnje dvije godine imamo i dunju. U suštini, svo voće iz našeg voćnjaka koristimo za proizvodnju rakija, osim dunje koju uvozimo iz Leskovca, i to isključivo ženske plodove zato što su izdašniji po pitanju šećera.

Što se tiče marelice, kako s njom?

Uvijek su nas pitali zašto ne radimo marelicu. Ona je možda čak i teža za proizvodnju od dunjovače. Ove smo se godine odlučili da to odradimo zato što smo naišli na jako dobru marelicu iz Čačka. I zato što je to vrlo cijenjena rakija. Posljednjih 5 godina možda čak preuzima vodstvo u odnosu na dunju, pa smo odlučili i nju uvrstiti kao novinu. Kada smo izašli na tržište, izašli smo sa 6 vrsta voćnih rakija i 5 vrsta voćnih likera. Nakon toga, novitet koji smo izbacili bio je liker od zelenog oraha u ograničenom izdanju od 400 boca (0,5 L) godišnje i sada marelicu.

Kakvo iznenađenje spremate sljedeće godine?

Pa iskreno, što se tiče proizvodnje rakije i likera, tu ne planiramo nikakva iznenađenja, ali planiramo se malo proširiti u turizmu, izgraditi određeni broj apartmana, bazen, teretanu, da malo upotpunimo tu priču.

Radite sa svim zemljama oko Hrvatske, što za Vas znači ozbiljan partner?

Mnogo nam znači, isključivo tražimo ozbiljne partnere koji su spremni našu obiteljsku priču prihvatiti kao svoju. Svakog partnera prvo dovedemo ovdje da vide s čim imaju posla jer kada je proizvodnja rakije u pitanju, rijetko tko će vam pokazati proizvodnju.

Dakle, sam proces proizvodnje i podrum gdje rakije odležavaju jer se ljudi zaista služe svim i svačim. Otkupljuju rakije od lokalnih seljaka, dorađuju je, pune i izbacuju na tržište. Mi imamo jedan cjelokupan proces proizvodnje koji je zaokružen i ne stidimo ga se. Štoviše, inzistiramo, i inzistirali smo da svaki uvoznik i distributer dođe ovdje, da ga ugostimo, da tu bude profesor koji održi predavanje, da pita što mu nije jasno, da bi u potpunosti shvatio koliko smo mi posvećeni svemu ovome.

Zašto odležavanje 3 godine? Tko je to prvi uveo?

To je bio prijedlog mudrijeg od svih nas, a to je profesor s poljoprivrednog fakulteta iz Zemuna, Predrag Vukosavljević. Naime, rakija je njegova najveća ljubav, iako predaje džemove i sokove na svojoj katedri. Odležavanjem rakija, ne svih, viljamovka i marelica neće ležati u bačvi, ali odležavanjem rakija vi nju oplemenjujete, dakle taj voćni okus, tu aromu, taj buke koji nosi sama rakija se zaista dodatno oplemenjuje kada odleži u bačvi hrasta kitnjaka. Vrlo smo oprezni jer mi ne palimo bačve da primat preuzme dim već na LT, dakle, low toasted paljenje, skroz blago, da se osjeti malo dima, malo karamele, vanilije, sve ono što za sobom ostavi bačva.

Ako sam dobro uhvatio, kupujete bačve iz Vranje. Vranje u Istri?

Tako je, Vranje, ali ne u Istri. Na jugu Srbije.

Kontrola izrade bačvi je vaša ili je povjerenje u partnera veliko?

Tu su obje strane uključene, i proizvođač i mi, naročito profesor koji se u to u potpunosti razumije. Ne biste vjerovali koja je umjetnost napraviti dobru bačvu, stoga, kada bačve stignu, dođu i proizvođač, i profesor, i Milan Mišić koji je vlasnik. Dakle, svi se okupe, gledaju da nema čvorova na bačvi, da je to u suštini odrađeno kako treba. Onda profesor preuzima bačve, pa se premazuju lanenim uljem i dovršavaju, dakle, postoji jedan proces prije nego što se bačva uopće spusti u podrum, i prije no što se rakija stavi u nju. Iz razloga što se bačva formira, da bude u potpunosti spremna za rakiju.

Radite cijelu godinu?

Cijelu godinu.

Što se tiče degustacija, imate li organizirane ture ili?

Da, u suštini, kada su turističke ture u pitanju, sve radimo organizirano. Imali smo ture iz okolnih zemalja, iz Mađarske, Srbije, Bosne… Tako da imamo to u našoj turističkoj ponudi, a mi smo ovdje svakog dana od 7 do 17 sati, pogotovo u ovom periodu kada je berba i kada je voćnjak aktivan. Iz tog razloga ćete uvijek naići na nekog od nas, mi tu živimo i uvijek izađemo u susret jer nam je drago kada ljudi žele doći, da degustiraju i vide sve ovo.

Koji su cjenovni rangovi vaših likera i rakija?

Cjenovni rang je negdje između 10 i 15 eura za rakije i likere kada je u pitanju maloprodaja.

Brend Monogram, kako je nastao?

Brend Monogram je nastao odabirom. Imali smo obiteljsko vijećanje i u uži su izbor ušla dva imena, Egoist i Monogram. Pošto smo za Monogram već imali slogan “izbor hedonista” koji nam se dopao, a porodica se preziva Mišić, tako da je ono “M” s vinjetama oko njega kao Monogram poslužilo idealno, odlučili smo se za tu opciju. U to smo se upustili s grafičkom dizajnericom Lidijom Mičić koja je u alkoholnom svijetu grafičkog dizajna vrlo poznata i zna u kojem pravcu se trebaju kretati stvari. Iskreno, i da se zove Egoist meni uopće ne bi bilo loše jer mi je svejedno da li ste hedonist ili egoist. Ako želite ugoditi sebi, to mi je skroz super. Možda odlučimo tim imenom zvati neki pod-brend, vidjet ćemo, ali za sad, Monogram.

Kako je boriti se sa rakijom na tržištu koji živi od rakije?

Teško, zato što vi imate rakiju kao jedno nacionalno piće na kome nitko nikada marketinški nije radio. Nitko nikada nije radio na brendiranju rakije. Ovdje svatko peče svoju rakiju, svatko misli da je njegova rakija najbolja. Mi smo, u sklopu gradačačkog sajma šljiva, već 4 godine za redom, i sudionici i suorganizatori, organiziramo ocjenjivanje rakije i skupljamo uzorke.

Kada smo prve godine skupili 170 uzoraka i kada su ljudi osvojili srebrno i broncu, bili su ljuti. Pitali su se zašto njihova rakija nije osvojila zlatnu medalju. Zatim, kada smo im pokušali objasniti da posuda u kojoj su čuvali rakiju nije dobra, da bačva u kojoj su čuvali rakiju nije na dobroj temperaturi, da jednostavno uopće ne postoji kontrolirani proces proizvodnje, onda su se uvrijedili.

Tako da je to prilično teško, ali iskreno, ispadalo je kao da pametujemo, pa više to ne radimo. Sada ljudi sami počinju dolaziti. Pitaju kad profesor dolazi i je li moguće doći na konzultacije. To je nama stvarno jasan znak, te činjenica da su svake godine, na svakom novom ocjenjivanju, sve bolji uzorci.

Kako vi stojite s nagradama?

Mi se više na ovim prostorima ne natječemo jer smo osvojili sve što se osvojiti može. Glupo je reći da nam nije interesantno ali stvarno smo kvalitetom zadovoljili sve standarde i bitno nam je bilo da to osvojimo. Sada je već malo degutantno da se pojavljujemo. Prisutni smo, što se tiče rakija festova, svugdje u ovoj regiji, ali što se tiče natjecanja, za rakiju smo osvojili velika zlata za viljamovku i dunjovaču, što je izuzetno bitno; a od likera smo osvojili nagrade za višnju i malinu.

Za sve ostale rakije smo isto dobili zlata na različitim natjecanjima, ali bilo je tu i srebra, nismo samo zlatni osvajači. Međutim, više se ne natječemo, ne nosimo uzorke, smatramo da zaista nema potrebe. Na primjer, u Beogradu postoji rakija fest koji se svake godine održava u Mikser House-u i jako je dobro organiziran. Tamo se uvijek pojavljujemo i uvijek imamo ljude koji dolaze probati naše rakije, to je nama super. Primjerice, prošle godine smo imali barmena koji je radio koktele od naših likera i rakija, i to je bilo veoma interesantno. Uvijek bude nešto.

Kako vidite rakiju u svijetu koktela?

Kao jedan od glavnih sastojaka zasigurno, zato što je rakija destilat voća. Za koktele se upotrebljavaju destilati krumpira, destilati pšenice i svega ostalog. Rakija je u potpunosti jedno podcijenjeno piće, a ja garantiram da je bolja od bilo kojeg viskija jer naprosto nema ništa bolje od voća. Mislim da samo treba poraditi na marketingu i brendiranju cijelog proizvoda.

Mi ovdje stvarno imamo povećan broj noćenja – lipanj, srpanj i kolovoz smo puni, i koji god stranac dođe je apsolutno oduševljen našim rakijama, a i likerima, iako se to više gleda kao žensko piće. Međutim, kada probaju rakiju poput dunjovače, kantariona i lincure, onda shvatite koliko su oni oduševljeni jer je to nešto što kod njih nema. Zapravo je samo potrebno vrijeme, da bi se upoznali s tim, da se mi ili neki drugi proizvođač probijemo na tržište i da se ljudi upoznaju s rakijom, s pravom rakijom.