Najnovije

Tko su zapravo ugostitelji?

Naravno da ima izuzetaka, ali nemojte većinu suditi radi one nekolicine koje se i većina srami....

U svakoj struci postoje ljudi koji rade ispravno, daju sve od sebe i pokušavaju napraviti nešto novo, dobro i drugačije. Većina ljudi ne shvaća koliko je zapravo teško i skupo imati jedan prosječan ugostiteljski objekt. Donosimo primjer.

“Zašto niste spustili cijene kada se i PDV bio spustio?”

Ovo je svakako jedno od najaktualnijih pitanja posljednja dva dana. Javnost ima poprilično iskrivljenu sliku o ugostiteljima kao o kradljivcima, manipulatorima, grebatorima i dojam da sjede na zlatnim kokama, naplaćuju kave i sokove trostruko više no što koštaju u nabavi…

Ova kriva slika nastala još iz razdoblja gospodina Linića i fiskalizacije. Većini ugostitelja to nije predstavljalo veliki problem, jedino je iziskivalo plaćanje novog sistema kase i bolju povezanost što se tiče interneta. U svakoj struci postoje ljudi koji rade ispravno, daju sve od sebe i pokušavaju napraviti nešto novo, dobro i drugačije.

Većina ljudi ne shvaća koliko je zapravo teško i skupo imati jedan prosječan ugostiteljski objekt.

Donosimo vam primjer:

Primjer je napravljen na virtualnom ugostiteljskom objektu koji ima tri zaposlene osobe i najam prostora pristojnih (čak i niskih) 6.500 kn. Dnevni promet mu je 300 machiata, svaki dan u mjesecu a naplaćuje ih 8 kn. Ovaj imaginarni kafić nalazi se u Rijeci, radi sa normativom od 7,5 grama nešto kvalitetnije (skuplje) kave i 0,1 l mlijeka.

Sada samo da napomenemo da postoji i porez na potrošnju od 3% koji se plaća na sve proizvode osim kave i čaja i naravno, nije uključen u ovu računicu, a na sva alkoholna pića PDV već je 25%. Ostali su troškovi iz realne prakse.

Osim toga, ovaj naš imaginarni kafić je uložio u ambijent, zavisi o lokaciji na kojoj se nalazi, lijepo je uređen, svira ugodna muzika i uvijek ima dovoljno žličica i ostalog sitnog inventara kako bi svakom gostu pružio najbolje što može.

2016-08-11-ugostitelj-001

Sada kada smo se pozabavili problemom “skupih” kava, pokušati ćemo dati odgovor na pitanje iz prvog reda, za koje se čini da je glavni argument kojeg se drži ministar Marić:

“Zašto niste spustili cijene kada je došlo do smanjenja PDV-a?”

Istina, nije zabilježen značajan pad, negdje ga je bilo, negdje nije, ali isto tako nije zabilježen ni značajan rast.

PDV je svojedobno bio pao na 10%, pa je skočio na 13%. Ali, probajmo to promatrati u nešto dužem razdoblju…. uzmimo period od 2006. do 2016. godine. Što se zapravo dogodilo?

Cijene artikala su se promijenile kao što je prikazano:

slika2

A sada se zapitajte kako su lokali izgledali 2006. i koliko puta su se preuredili, unaprijedili i digli kvalitetu proizvoda u tih 10 godina. Sigurni smo da je odgovor puno i da je sada puno ugodnije sjesti u većinu lokala kako danas izgledaju. E PA TO IM JE OMOGUĆILO 13% PDV-a. Napokon su mogli disati i ulagati u svoje poslovanje i kvalitetu usluge!

Zapamtite da vas većina ugostitelja ne gleda kao zlatne koke nego kao svoje goste, sigurni smo da svi imate svoj najdraži kafić gdje idete popiti kavu svakodnevno ili povremeno i porazgovarati sa šefom, šeficom ili konobarom (često je upravo šef konobar, i to ne jer ne želi platiti nekoga drugoga nego je to jednostavno iznimno veliki trošak koji ne može podmiriti.)

Na žalost, sve druge struke moraju biti stručne u svom poslu dok ugostitelj danas mora biti ekonomist, IT stručnjak, psiholog, HR menadžer,računovođa, pravnik, marketinški stručnjak, dizajner, DJ, animator i sl… e, da, zaboravili smo, na kraju mora biti i ugostitelj.

Teško je percipirati svesilne probleme koji se javljaju u ugostiteljstvu. Tu su kazne raznih inspekcija, problemi sa zaposlenicima, potencijalna nemogućnost isplaćivanja svojim radnicima i još brojni drugi….

Naravno da ima izuzetaka, ali nemojte većinu suditi radi one nekolicine koje se i većina srami….